Đuro Prejac - skladatelj, glumac, redatelj i pisac*
Život Đure Prejca započeo je u našem Desiniću. Prema upisu u maticu krštenih desinićke župne crkve Sv. Jurja, Prejac je rođen 25.11.1870. godine. Ime je dobio po svojem ocu Đuri. Prejac se uglavnom služio imenom Gjuro, iako je njegovo krsno ime Georgius - Jurica.
Prejčevo djelovanje je usko povezano sa kulturnim i vremenskim zbivanjima kraja 19. i početka 20. stoljeća. Kao sin školskog nadzornika i učitelja desinićke osnovne škole te orguljaša u mjesnoj župnoj crkvi, Đuro Prejac je od najranije dobi svakodnevno bio u dodiru sa glazbom. S pet je godina počeo učiti svirati na klaviru u čemu ga je podučavao njegov otac, tako da je sa sedam godina već mogao zamjenjivati oca na orguljama kod večernjica.
Nakon završetka osnovne škole, Prejac je pohađao gimnaziju u Varaždinu, a sa 14. godina je u Zagrebu u tiskari Narodnih novina izučavao grafički zanat, a gdje se kasnije i zaposlio. Prejac je dolaskom u Zagreb stanovao kod svog kuma, kazališnog pazikuće, tako da mu je bilo omogućeno zavirivanje u zbivanja koja se odvijaju iza kazališnih zastora, pa ga je počeo zaokupljati kazališni život i učenje glume. Godine 1890. godine, Prejac je unovačen. Tijekom vojne službe u Sarajevu i Banja Luci bavi se glazbom. Osnovao je i vodio podčasnički pjevački zbor, a u Sarajevu je osnovao i vodio kazališno društvo i Hrvatsko pjevačko društvo Trebević.
Po završetku vojne službe, godine 1896. godine primljen je u Miletićevu Hrvatsku dramsku školu, te je privatno učio pjevanje kod Ivana pl. Zajca. Uz savladavanje glumačkog umijeća, Prejac se bavio i prevodilačkim radom, prevodeći više dramskih djela na hrvatski jezik.
Godine 1900. godine Prejac dolazi u Hrvatsko narodno kazalište, a gdje je proveo gotovo čitav ostatak svojeg radnog života. Djelovao je u kazalištima u Zagrebu, Ljubljani i Splitu. Osim nastupanja u raznim glumačkim predstavama, Prejac je povremeno bio i scenograf i koreograf .... Godine 1925 godine je umirovljen. I nakon umirovljenja je surađivao sa kazalištem tako da se sa kazalištem svečano oprostio 1935. godine. Poseban značaj ovoj priredbi su dali prisutni uglednici iz zagrebačkog javnog, kulturnog i političkog života. U drugom dijelu je praizvedeno Prejčevo novo i posljednje glazbeno-scensko djelo Vječiti ženik u kojem su igrali ondašnji prvaci Hrvatskog narodnog kazališta.
U posljednjem desetljeću svojeg života, Prejac je pred javnost izašao kao libretist i skladatelj. Ispjevao je među ostalim "Vu plavem trnaci", "Peharček moj", koje danas smatraju "narodnim" pjesmama. Napisao je libreta i komponirao operete: "Vječiti ženik", "Apaš Kavalir", "Mis Eva". Dramatizirao je Šenoine romane: "Čuvaj se senjske ruke" i "Seljačka buna". Napisao je komedije: "Zajutrak", "Tko je mrtav" i "Znatiželjni tast". Preminuo je 19.01.1936. godine u Zagrebu. Sahranjen je na gradskom groblju Mirogoj.
*Iz edicije Zagorsko kulturno naslijeđe: Andrija Tomašek, Vu Plavem Trnaci - opera artificiosa Gjure Prejca; Matis d.o.o., Pregrada 2006.
Više o Prejčevim ostvarenjima mogu vidjeti samo registrirani korisnici ovog portala.
